Date a girl who have a rest bitch face but smiles only to you.
I do not love you except because I love you;
I go from loving to not loving you,
From waiting to not waiting for you
My heart moves from cold to fire.I love you only because it’s you the one I love;
I hate you deeply, and hating you
Bend to you, and the measure of my changing love for you
Is that I do not see you but love you blindly.Maybe January light will consume
My heart with its cruel
Ray, stealing my key to true calm.In this part of the story I am the one who
Dies, the only one, and I will die of love because I love you,
Because I love you, Love, in fire and blood.
Have you ever heard about those epic loves? Romeo and Juliet? Ana Karenjina? Have you ever read a book about mad love? The Notebook? If I stay? Love and the other drugs? However, you wanted to feel it, too. You wanted someone who will watch the stars with you, write you a poem, give you flowers and kiss you in the forehead. You wanted to feel alive. And you can have it. I promise you. You just need to open your eyes. First step is to stand in front of the mirror and say ‘hey, beauty’. First step is to love yourself. Then, put your best clothes on (don’t forget your smile) and go out. Go for the walk. People will notice your positive energy. You will be beautiful than ever. And your boy on the bench will notice it. That’s how your love story will begin.
It was love at first sight, at last sight, at ever and ever sight
…and we drink our
coffee and pretend
not to look at
each other.
Poželjela sam mu reći da me vodi u tu civilizaciju, da me vodi kuda hoće, sa planete ako treba, u vražiju mater ako treba,meni je svejedno, samo mi on treba. Sve bih druge ljubavi žrtvovala za njegovu.
neki ljudi ti ulete u život samo da bi nestali i da bi ih ti do kraja života tražio pogledom u sobama u koje nikada nisu kročili i po ulicama kroz koje nikada nisu prošli i jebem im ja sve baš
ćale
hoću da učim ali ne danas
sutra možda
danas ne
hoću da volontiram u zoo vrtu
hoću da probam svaku drogu koja postoji čisto da vidim kako je
sem heroina
heroin je za gubitnike
hoću da gajim rakune i vrane
hoću dvorište puno pasa
i barem dve mačke
neću da se udajem
možda hoću
ali ne za nekog za kog ti smatraš da je dobra prilika
nego za nekog ko neće misliti da sam luda što jedem čips sa hlebom i zovem vrane svojim bebama
i ko će da se refleksno iskezi kadgod mu uđem u vidno polje
hoću da se istetoviram od glave do pete
hoću da pobegnem iz ove države
hoću da se jednog dana kad budem umirala ne grizem što sam slušala druge a ne sebe
zabole me šta kaže rodbina
i okolina
zabole me šta kaže bilo ko
na kraju krajeva zabole me i šta ti kažeš
zabole me jer nije u redu što želiš da budem srećna jedino ako se moja sreća poklapa sa tvojim viđenjem normalnog
volim te ćale
ali sebe volim više
ako se ubijem ovde sada u dnevnoj sobi
više se nikada neću osećati loše
neću razmišljati
neću brinuti
neću se nervirati oko faksa
neću boraviti u ovoj kući koja mi crpi energiju
jer mrtvi ljudi se ne osećaju loše
mrtvi ljudi ne razmišljaju
mrtvi ljudi ne brinu
ne nerviraju se
ne idu na faks
i nemaju energije
mora da je divno biti mrtav
ali
ako se ubijem
ovde
sada
u dnevnoj sobi
nikad više neću videti zalazak sunca
nikad neću pomaziti nijednog psa
nikad više neću čuti tatu kako se smeje
nikad više neću otići ni na jedan koncert
ni popušiti cigaru na prozoru
ni pojesti pet velikih kesa ljutog čipsa i zaliti to litrom taurina i posle proklinjati boga alaha budu i dambldora što mi želudac nije od čelika
nikad više neću zagrliti svoje prijatelje
nikad neću ustati ujutru i zateći sestre kako ispijaju kafu direktno iz džezve
nikad se više neću gađati čipsom sa bratom preko trpezarijskog stola
nikada neću videti Amsterdam
nikada se neću vratiti u Prag
nikada neću završiti faks
nikada se neću tetovirati
nikada neću poljubiti onu budalu opet
jednog dana će biti bolje
jednog dana će bolje sutra da se ušunja u moju kuću kroz uvek otvoren prozor na potkrovlju
a ako se ubijem
ovde
sada
u ovoj dnevnoj sobi
neću biti tu da ga sačekam
…A bila je cvetak
no, to je jucerasnja vest
svi smo mi gospodari sveta
tu negde s dvadeset i sest
Nas grad je bio njen licni atelje
veliki film se snimao
bila je jedna od tri zelje
koje sam ikad’ imao…